Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Promocija dvije knjige Igora Kuduza
![]()
U Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu, u ponedjeljak, 3. lipnja u 19 sati održat će se promocija knjige DUBR0VNIK, PUN ŽIVOTA Igora Kuduza, a u 19.30 slijedi promocija knjige istoga autora pod nazivom Knjiga o tri mjerenja vremena.
Prvu knjigu predstavit će Marko Ercegović i Igor Kuduz. “Serija fotografija objedinjena je u publikaciju hibridne forme između knjige fotografija, turističkog časopisa i artist book-a. Krajem 2015. godine na poziv Marka Ercegovića boravio sam u Dubrovniku povodom kandidature Dubrovnika za evropsku prijestolnicu kulture 2020. U turističkoj destinaciji kao sto je Dubrovnik, boraveći izvan sezone, usred zime, osjećaj je kao da sam u gradu inkognito. Tijekom cjelodnevnih lutanja fotografirao sam prostore i situacije na koje sam nailazio bez prethodnih uputa ili zadanog okvira. U posve ispražnjenom gradu, vrijeme u gradskim ekspedicijama provodio sam potpuno sam. Želio sam vidjeti i osjetiti život grada onakav kakav jest, u onom vremenu kada životu turističke destinacije inače ne svjedočimo. U vrijeme prividnog dormitorija, stanja prividne hibernacije, između dva ljeta, kada grad također živi.”
Dubrovnik, pun života
urednik, fotografija: Igor Kuduz
tekst: Marko Ercegović
prijevod: Zana Šaškin
produkcija: D72, Skaner studio
Knjigu o tri mjerenja vremena predstavit će Igor Kuduz i Janka Vukmir. “Knjiga o tri mjerenja vremena omnibus je fotografskih priča o bilježenju vremena u formi dnevničkih zapisa. Screenshot, Ginko biloba i Drive-by shooting tri su cjeline u kojima se bilježi sadržaj digitalnog medija, život jedne biljke i uvijek isto putovanje od jedne točke do druge. Karakter fotografskih zapisa i same knjige istovremeno je i intiman i opće mjesto, sustavan i nasumičan. Namjera potaknuta slučajnošću rezultira fotografijama-dokumentima, svojevrsnom dnevničkom arhivom, jednako osobnog života, kao i života jedne biljke, ne čineći razliku u važnosti, značaju i uloga u životu zabilježenih isječaka vremena. Knjiga je to pomalo začudnih zapisa, isprva ne sasvim jasnog razloga za njihovo bilježenje i ukoričenje, a opet, ako mene pitate, upravo ta tri dnevnika cine sasvim logičnu cjelinu.”
Knjiga o tri mjerenja vremena
urednik, fotografija, tekst: Igor Kuduz
prijevod: Zana Šaškin
produkcija: D72, Skaner studio
Izložba polaznika WHW Akademije
![]()
U utorak, 4. lipnja otvara se izložba sudionika WHW Akademije (Laura Barić, Jakub Danilewicz, Philippa Driest, Vida Guzmić, Larion Lozovoy, Petra Mrša, Jelena Petric i Paky Vlassopoulou), ostvarena pod mentorstvom Bena Caina i Tine Gverović. U 18 sati otvara se dio izložbe postavljen u Galeriji Nova u Zagrebu, dok će u 20 sati biti otvorena izložba u studiju Davida Maljkovića (Kralja Držislava 8, Zagreb).
Galerija Nova je na dva tjedna prije otvorenja izložbe postala aneks WHW Akademije – mjesto učenja, sredstvo kojim se ispituju razmišljanja i strategije. Rad u Galeriji Nova dijelom je povezan s našim iskustvima i susretima na WHW Akademiji. On je također usmjeren na izvedbu uvjeta za samo učenje te na postavljanje pitanja o ulogama studenata i učitelja. Mogu li se ove pozicije otkriti i dovesti u pitanje kroz neki tip uređenja prostora? Štoviše, što možemo naučiti od same Galerije Nova? Akumulira li galerijski prostor kroz vrijeme neku vrstu rezidualnog znanja ili je on samo apstraktni spremnik koji se može po želji iznova upotrebljavati? Svakako, galerija je mjesto gdje se proizvodi slika o umjetniku. To je također čini predmetom konvencije, discipline i strukture koje se sudaraju s neurednom prirodom umjetničke osobnosti.
“Nema potrebe da se osjećate dobro u galeriji. Zanimljivo je stvari zakomplicirati. Nađite naziv za ovaj teren. Samo polako.”
WHW Akademija će na dan otvorenja izložbe u Galeriji Nova imati i otvoreni studio (Studio Davida Maljkovića koji su polaznici koristili tijekom trajanja programa) koji se sastoji od različitih radova u raznim fazama razvoja i dovršetka. Neke radove su napravili pojedinci a druge grupe, ali svi se mogu preliti u ona druge dijelom zbog toga što su izloženi vrlo blizu jedno drugom, a dijelom i zato što su razvijeni u situaciji u kojoj mala grupa blisko povezanih ljudi dijeli prostor u kojem slušaju, jedu, brinu se, ne uspijevaju, misle, uče, stvaraju … i žive.
Izložba u Galeriji Nova ostaje otvorena do 29. lipnja.
Izložba Jelene Bando u Orisu
![]()
U utorak, 4. lipnja, u 19 sati u Oris Kući arhitekture u Zagrebu otvara se izložba slikarice i ilustratorice Jelene Bando, na kojoj će predstaviti najnoviju seriju radova pod nazivom By the Way, svojevrstan kritički osvrt na njezin nedavni boravak u Vijetnamu.
“Skupom crteža i slika, Jelena nastoji pružiti dojmove o najpopularnijoj turističkoj destinaciji u Vijetnamu, zaljevu Ha Long. Ovo mjesto čudesne ljepote, koje ostavlja nezaboravan dojam, nalazi se u sjeveroistočnom Vijetnamu i pod zaštitom je UNESCO-a. Njegova specifičnost su tisuće impozantnih vapnenačkih otočića obraslih prašumom, koje je moguće posjetiti isključivo brodom, u turističkom aranžmanu.
U ovoj seriji Jelena se suočava s činjenicom da je sudjelovala u jednom od stotina izleta koji svakodnevno preplavljuju veličanstveni zaljev. U dubokoj i neočekivanoj suptilnosti i nježnosti ovog mjesta, gužvaju se ogromne količine turističkih i teretnih brodova, te drugih plovila. Sve to uzrokuje neizbježan osjećaj razočaranja na dvije razine – kao turista koji traži obećani ‘prirodni raj’, ali sudjeluje u jednoj od stotina turističkih ekspedicija, te kao čovjeka koji je odgovoran za očuvanje prirodnih ljepota i bogatstava, ali je svjedok neodrživog i razornog utjecaja koji masovni turizam ima na okoliš i lokalnu zajednicu.
Njeno je osobno iskustvo kulminiralo mnoštvom pitanja o ljudskom odnosu prema prirodi, na kojima je zasnivala ovu seriju radova. Ova tema je već nekoliko godina u središtu Jeleninog likovnog izričaja, ali joj se ovaj put približila iz nešto drugačijeg kuta.
Ovi radovi imaju za cilj približiti autentičnu osjetljivost s kojom zrači cijeli Ha Long zaljev. Jelena je prvenstveno posvećena hvatanju teksture i krhke strukture otoka svojim zamršenim i složenim potezima. Osim toga, za neke radove umjetnica koristi rižin papir kako bi dodatno naglasila krhkost vapnenačkih otoka u zaljevu. Blagi plavi, zeleni i smaragdni tonovi prikazuju cjelokupni dojam gustog skupa otoka prekrivenih prašumom, koji se uzdižu iz oceana.
U svakom je radu prisutan osjećaj nemira, što ukazuje na opasnost od nepovratne štete koja bi mogla biti uzrokovana stalnim i neograničenim brojem posjetitelja. (iz teksta predgovora, Andrea Šarić)
Znanstveno-stručni skup o likovnim intervencijama u zatvorskim prostorima
![]()
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) poziva na znanstveno-stručni skup Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću koji će se održati u srijedu, 5. lipnja od 11 do 12.30 sati, u Velikoj vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na znanstveno-stručnom skupu predstavit će se rezultati istraživačke komponente projekta Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću, izvedenog povodom Europskog dana kreativnosti EU projekta CreArt, u okviru kojeg je četvero hrvatskih renomiranih umjetnika – Goran Rakić, Slaven Kosanović Lunar, Ivan Oštarčević Zgubljen i Dominik Vuković – izvelo likovne intervencije u Zatvoru u Zagrebu (Remetinec). Projekt se izvodio pod vodstvom autorice projekta dr. art. Melinde Šefčić, u suradnji sa Središnjim uredom Ministarstva Pravosuđa, Zatvorom u Zagrebu, Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institutom za etnologiju i folkloristiku te Odsjekom za kriminologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i međuljudskih odnosa zatvorenika, stvaranja nove, humanije, podupiruće i njegujuće okoline.
Istraživačku komponentu projekta predstavit će: dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević i dr. sc. Sanja Potkonjak s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Valentina Gulin Zrnić s Instituta za etnologiju i folkloristiku te dr. sc. Anita Jandrić Nišević s Odsjeka za kriminologiju Edukacijsko rehabilitacijskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Raspored izlaganja potražite ovdje.
Promocija knjige Tine Gverović
![]()
U srijedu, 5. lipnja u 20 sati u prostorima Oaze (Ilica 132) predstavit će se najnoviji rezultat Oazinih izdavačkih aktivnosti – umjetnička knjiga Tine Gverović pod nazivom Sea of People.
“Zanima me situacija u kojoj se elementi umjetničkog rada ne mogu jednostavno odrediti, locirati u smislu medija, forme (mimikrije) ili mjesta. Razmišljam o susretu s umjetničkim radom i o tome kako taj susret produžiti – i u vremenu i u prostoru; uzimam procese prilagođavanja, oponašanja i osciliranja kao pokretače, i kao niti koje povezuju stranice”, ističe Tina Gverović u pogovoru svoje knjige Sea of people. U njoj se 37 crteža, koji prikazuju dijelove ljudskog tijela, izmjenjuje s tekstom koji kroz stihove govori o migracijama, o povezanosti kretanja ljudi i kretanja mora, o ničijoj zemlji i nepostojećim državljanima, procesima koje je nemoguće zaustaviti i prikazati. Između crteža i teksta, medijske slike: razaranje, leševi, policija, forenzičke procedure, zbjegovi, privremena skloništa… More, putovanje, kretanje prostorom, nesvršeni procesi prelaženja i prevođenja česti su umjetnički motivi. U osobitu vrijednost, međutim, spada Tinin uvid u tragičnu inverziju njihovog značenja. Plovljenje, trgovanje, kulturno i rasno miješanje itd., sve ono što je oblikovalo mit o Mediteranu, mit toliko privlačan da je, primjerice, pjesniku Dereku Walcottu nedavno poslužio u prikazivanju kolonijalne sudbine Karipskih otoka, danas se pretvorio u vlastitu suprotnost. Hodajući ili ploveći, krcatim brodovima i karavanama, nekad su se ovim prostorom kretali poklisari, kolonijalisti, avanturisti itd.; danas u suprotnom smjeru, riskirajući život, gotovo praznih ruku, prolaze siromašni i poniženi. O njima, između ostalog, je ova knjiga.
Cijena knjige je 200 kn.
Damir Gamulin i Antun Sevšek u GMK
![]()
U četvrtak, 6. lipnja u 20 sati u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) otvara se izložba Damira Gamulina i Antuna Sevšeka pod nazivom Zapisi povezivanja i razdvajanja: oblici transformacije teritorija. Izložba je otvorena do 27. lipnja.
Izložba Zapisi povezivanja i razdvajanja: oblici transformacije teritorija nastavak je višegodišnjeg umjetničkog istraživačkog projekta Magistrala — Infrastruktura kao generator teritorija koji koristi ovu ključnu dužobalnu prometnicu kao organizacijsku i metodološku potku za promišljanje velikih i raznorodnih skupina prostornih ili oprostorenih podataka te razvoj novih analitičkih i prikazivačkih alata.
U kontekstu ovog projekta Jadranska magistrala ima dvostruko značenje. Njenim puštanjem u promet 1965. godine po prvi put su stvoreni preduvjeti za razvoj kontinuiranog i masovno dostupnog obalnog teritorija koji je još od rimskih vremena bio fragmentiran uslijed nestabilnih političkih, vojnih ili gospodarskih jurisdikcija. S druge pak strane, ona je i okosnica generacija munjevitih transformacijskih procesa koji su u nepunih pola stoljeća njenog postojanja nepovratno izmijenili sliku i korištenje sekvence povijesnih urbanih jezgri porazmještenih unutar pretežno prirodnog okoliša u kontinuirani linearni peri-urbani potez u potpunosti prepušten turističkoj eksploataciji. Omogućavajući aktualne i sve intezivnije privatizacijske procese različitih mjerila u jednako kao i nekadašnju planersku alokaciju turističkih, industrijskih i vojnih kompleksa uz usporedno bujanje individualne sekundarne izgradnje, Magistrala i dalje predstavlja žilu kucavicu ovog pojasa.
Polazeći prvenstveno od suvremenih umjetničkih istraživanja, naspram uobičajenih kartografskih i statističkih metoda prostorne analize, ovaj projekt teži stvaranju kvantitativnih i likovnih alata za razumijevanje i predstavljanje ovog opsežnog teritorija. Postupnim razvijanjem istraživačke metodologije s početka projekta godine 2014., razvijen je hibridni analitički okvir koji spaja analizu povijesnih tabularnih itinerera s linearnim narativnim konvencijama, sagledavajući tako prostor kao niz uređenih sekvenci karakterističnih točaka / trenutaka.
Uslojavanjem vizualnih i tekstualnih izvora, projekt istražuje i razvija metodu Linearnog mapiranja kao dostojnu alternativu dominantnoj paradigmi geografskih informacijskih sistema. Ona se temelji na razgraničenju linearnog teritorija uz trasu u razgovjetne segmente te na njihovoj daljnjoj podjeli u specifične prostorne jedinice sukladno položaju uz trasu ili pak udaljenosti od nje. Prostor uz prometnicu time postaje reduciran na fragmentirani prostorni slijed, određen varijabilnim framerate-om, koji postaje osnovni referentni okvir preuzetih prostornih informacija. Optimiranjem gustoće korištenih podataka, elementi pojedinih dionica se rekombiniraju u nove narativne i značenjske nizove. Ovako formirane prostorne jedinice čine osnovu robusnog sustava indeksiranja i klasificiranja koji omogućuje oprostorenje raznorodnih ulaznih podataka i olakšava dijagramatsko predstavljanje množine heterogenih elemenata koji pružaju potpuno nov način reprezentiranja ovog prostora. Pridruživanjem niza specifičnih tematskih slojeva ovakvom sustavu indeksiranja stvorena je opsežna podatkovna baza iz raznorodnih izvora kao prostorno i vremenski isprepletena osnova daljnih istraživanja.
Temeljni rezultat ovog procesa je niz prikaza jasnih i izravnih slijedova informacija kod kojih se intuitivno prepoznaju uzorci, prekidi i razdvajanja, čime se iznova gradi čitka osnovna ideja dužobalnog prostora. Prostor se osjeća i čita kroz ritam, brzinu, zaustavljanja, kontinuitete. Time se njegova suština odvaja od kartografskih konvencija te on postaje prezentan i jasan, izgrađen promjenjivim dinamikama i apstrahiran kroz odabrane zapise lokalnih transformacija ili pak prikaze spojeva i prekida prostornih sekvenci.
Autorski tim:
Damir Gamulin i Antun Sevšek, autori i istraživači
Bruno Babić, programerska podrška
Melita Čavlović, suradnica u istraživanju
Istraživanje je inicijalno pokrenuto sklopu djelovanja Platforme 9.81, udruge za istraživanje u arhitekturi.
Damir Gamulin i Antun Sevšek se samostalno, zajedno, ili pak u različitim suradnjama bave istraživanjem i oblikovanjem kroz različite medije i vrste projekata. Surađuju već niz godina na projektima sustava označavanja, produkt dizajna, postava izložbi te organizacije i unutrašnjeg uređenja prostora kulturnih namjena. Zajedno rade na izložbi i publikaciji Nedovršene modernizacije 2012. u Mariboru. Godine 2013-15. oblikuju sadržaj i postav izložbe te uređuju knjigu o 20 godina prostornog planiranja Zadarske županije zajedno s Marojem Mrduljašem. Za taj projekt 2016. dobivaju nagradu UHA-e Neven Šegvić. Iste godine realiziraju projekt vizualnog identiteta, signalistike i postava Memorijalne zbirke Lipa pamti temeljem prvonagrađenog natječajnog rada iz 2013. koji je po izvedbi nagrađen priznanjem HDD-a 1516 u kategoriji Cjeloviti projekt 2016., Velikom nagradom 52. Zagrebačkog salona te posebnim priznanjem Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA 2018. godine.
Dvije nove izložbe u zagrebačkom SC-u
![]()
U četvrtak, 6. lipnja u Studentskom centru u Zagrebu otvorit će se dvije izložbe. Umjetnik Damir Sokić izlaže Skladište Moderne u Francuskom paviljonu u 19 sati, a Mihael Klanjčić predstavlja se u sklopu projekta Oni dolaze… s izložbom Objekti u Galeriji SC u 20 sati. Izložba Damira Sokića otvorena je do 29. lipnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Od 20. do 25. lipnja zbog blagdana i praznika, Francuski paviljon je zatvoren. Izložbu Objekti posjetite do 15. lipnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
DAMIR SOKIĆ: SKLADIŠTE MODERNE
“(…) Damir Sokić u svome se stvaralaštvu, zapravo, kontinuirano referira na epohu u kojoj su istinski umjetnici, jednako tako i intelektualci, bili kadri zauzimati stavove i preuzimati odgovornost; njihova etičnost nipošto nije zaudarala na proračunatu i jeftinu deklarativnost ili beskrupulozni karijerizam. Bila je to epoha odvažnih i kozmopolitski usmjerenih ideja odnosno projekata, čiji se nositelji u svojim nastojanjima da ih ostvare nisu ustručavali poduzeti i onaj posljednji iskorak. Iskorak u utopiju. Velika i složena epoha Moderne – a o njoj je ovdje riječ – već desetljećima egzistira isključivo u povijesti. Ona više nije suvremena. Tko bi rekao da ovakva odrednica može predstavljati kompliment? Itekako može. Potrebno je samo promotriti Sokićeve radove, koji, odmah to valja reći, nisu na klasičan način modernistički. Jer Sokiću su posve strani bilo kakvi anakronizmi, pa tako i oni modernistički. Prave ideje, međutim, vječne su i neuništive, baš kao i činjenica da sve što je čovjek osmislio i stvorio nužno ima svoje mjesto na povijesnoj lenti. Tradiciju se može negirati i osporavati, ali nije moguće ne imati odnos naspram nje, pa makar on bio i podsvjestan. Istodobno, tradicija može biti moćno i opasno oružje u rukama autora, svojevrsni mač s dvije oštrice: s jedne strane otvara potencijal za kreiranje vizualno kultiviranih i intelektualno slojevitih radova što ostvaruju potentne dijaloge s nekim konkretnim umjetničkim artefaktima ili idejama iz prošlosti, dok s druge strane prijeti opcijom zapadanja u bezdan frivolna, beživotna i sladunjava kiča iz kojega više nema povratka (…)” (iz predgovora, Vanja Babić)
Više na linku.
MIHAEL KLANJČIĆ: OBJEKTI
“(…= Ono što je kod Mihaela drugačije te ujedno možda i najintrigantnije jest njegova mogućnost da spaja nespojivo – mogućnost eklekticizma. Iako se eklekticizam ponekad može činiti kompliciran, nedosljedan ili nelogičan kod Mihaela je jednako primjetan u svim radovima, ne samo u materiji već i u semiotici nazivlja, čime on paradoksalno postaje autorova konstanta, dosljednost. Upravo kao u vrijeme 60-ih, kada je umjetnost, prihvativši postavke Johnsa, Warhola, Stelle, Newmana, Duchampa, kao i Reinhardta, jasno pokazala da je bezlično – «humano» i beskrajno raznoliko, kao što su to i autobiografske ili figurativne škole. Umjetnost je, željeli mi to ili ne, osobna. Ili kako je to Lawrence Allowa istaknuo: Sistem je human isto koliko i mrlja boje, i još više od toga, ako je mrlja napravljena rutinski (…)” (Iz predgovora, Tanja Škrgatić)
Više na linku.
Izložba mladih umjetnika/ca u Galeriji SKC u Rijeci
![]()
Izložba mladih autorica i autora Poezija je zec iz šešira, može se pogledati u riječkoj Galeriji SKC do 14. lipnja. Mladi umjetnici/e bili su pozvani da se nadovežu na strategije konceptualnog umjetnika Vlade Marteka čija će velika Izložba s više naslova biti otvorena 12. srpnja u MMSU-u, kao dio pretprograma Rijeka 2020 – Europske prijestolnice kulture.
Izložbom Poezija je zec iz šešira predstavljeni su radovi deset mladih umjetnika/ca, koji miješaju različite medije (knjige umjetnika, objekte, instalacije, intervencije u novinama…), kao i formate i jezike. Autori/ce su: Laura Barić, Kristina Čehulić, Katarina Kožul, Adela Mesić, Mihaela Rašica, Bojan Stojčić, Jelena Šimunić, Matea Šiprak, Tea Teodorović, Gloria Arapović, Lucija Granić i Ivona Habijanec.
Organizatori: MMSU, Galerija SKC, Akademija primijenjenih umjetnosti
SintArt predstavlja Kristiana Kožula
![]()
U sklopu projekta SintArt, u Zbirci Richter u Zagrebu (Vrhovec 38), svoj novi rad predstavlja Kristian Kožul na izložbi pod nazivom Sisyphus exalted. Exercising repetitions.
Transformacija, repeticija i dekonstrukcija izmjenjuju se u utopijskom pejzažu site specific instalacije Sisyphus exalted. Exercising repetitions Kristijana Kožula koja je smještena u nekadašnjem radnom prostoru Vjenceslava Richtera u prizemlju njegove obiteljske kuće. Vjenceslav Richter i Kristian Kožul dva su potpuno različita umjetnička senzibiliteta, ali ono što ih povezuje jest repetitivnost elemenata kao metode u stvaranju umjetničkog djela bez obzira na to je li riječ o krugu, kvadratu, liniji u dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim manifestacijama. U Richterovu slučaju nastaju u arhitekturi, skulpturi, grafici kompozicije konstruirane umnažanjem monoelementa prema unaprijed zadanom sistemu.
U Kožulovu slučaju nastaju biomorfni objekti izrađeni od industrijskih materijala: željezne konstrukcije, gume, plastičnih materijala, utega, konopa koji ostavljaju dojam nasumičnog razmještaja te kaosa, međutim postavljeni su u prostoru prema određenom sistemu i unaprijed zadanim odnosima. U stvaralačkom procesu, Kožul će istaknuti: “Mislim da postoji jedna generalna umjetnička poveznica u repetitivnim pokušajima stvaranja umjetničkog djela, poput Richterovih izloženih spontanih grafika, svaka je iteracija konačna sama u sebi iako zapravo predstavlja tek dio procesa definiranog uzastopnim pokušajima ostvarenja konačnog nemogućeg zadovoljavajućeg rezultata. Razlike u iteracijama poteza olovke, razlike u iteracijama stvaranja objekata, destrukcije postojećih strukturalnih skulpturalnih elemenata, prostorne kompozicije simboličkih sugestija stvaraju nizove i u krajnjoj liniji generiraju umjetničku satisfakciju”.
Hibridni pejzaž Sisyphus exalted. Exercising repetitions omeđen je tankom crnom linijom horizonta ritmički isprekidanom Richterovim arhitektonskim kompozicijama, dok dojam futurističkog grada pojačava shematizirani crtež cijevi kojima je obavijen zid. U tom krajoliku oblikovanom repetitivnim metodama, Kožul eksperimentira s medijem tako da biomorfne objekte transformira u plošne organske forme u kojima je prisutan neizbježan i snažan utjecaj Hansa Arpa.
Izložba je otvorena do 15. rujna.
The post Transformacije i povezivanja appeared first on vizkultura.hr.
